Ugradnja podnih pločica

Podloga na koju će se ljepiti pločice mora biti otprašena, čvrsta i jednolična. Previše upojne podloge (cementni estrih i slično) se tretira impregnacijskim sredstvom. Obično je to neka verzija SN-veze, bijele mliječne tekućine miješane s vodom u omjeru kojeg preporuča proizvođač (pročitati na deklaraciji proizvoda), a nanosi se valjkom, četkom ili prskanjem. Nakon što se imregnacija osuši za što je u pravilu je dovoljno nekoliko sati, pristupa se ljepljenju pločica.Ljepilo je praškasta smjesa veziva, punila i aditiva koja se miješa s vodom da se dobije gusta masa. Obično se miješanje obavlja u kanti od 15-ak litara (slične kantama boja za zidove) neposredno prije korištenja. Nakon prvotnog miješanja potrebno je sačekati oko 5 minuta i onda naknadno ponovno promiješati smjesu prije korištenja. Ovo se radi da bi se svi sastojci praha u potpunosti otopili u smjesi i ravnomjerno izmješali.Preporuka je svakako nanijeti ljepilo i na podlogu i na pločicu. Kod postavljanja podnih pločica ljepilo na podlogu se nanosi nazubljenim gleterom s veličinom zuba od 8 do 10 mm. Površina koja se namaže ovisi o veličini pločica koje se postavljaju i nikada nije veća od one za koju bi vam trebalo više od 15-ak minuta za ugradnju pločica.Ljepilo za keramiku namazano na podlogu
Naime, nakon okvirno 15 minuta ljepilo počinje stvarati tzv. kožicu po svojoj površini i tada gubi svojstvo površinske ljepljivosti. Ovo vrijeme ovisi o temperature okoline, upojnosti podloge i provjetrenosti prostorije. U svakom slučaju prije ugradnje pločice potrebno je provjeriti je li kožica nastala što se jednostavno radi dodirom prstom – ako se ljepilo lijepi za prst polaganje pločica se može nastaviti. Ukoliko se stvorila kožica, ljepilo treba ukloniti te nanijeti novo.Pločica se polaže tako što se utopi u ljepilo. Za ovo nije potrebno koristiti dodatne alate, iako neki keramičari vole koristiti gumeni bat. Dakle pločica se utopi i onda se poravna po visini laganim pritiskom uz ljuljanje dok se ne uklopi u ostalu povšinu. Pravilan razmak između pločica se dobija umetanjem plastičnih križića određenih dimenzija. Dimenzija križića je stvar dogovora između keramičara i vas. Tendecija u zadnje vrijeme je koristiti što tanje križiće (1,5 ili 2 mm) jer se time dobija donekle moderniji izgled završene plohe. Bitno je naglasiti da proizvođač pločica ponekad uvjetuje minimalnu širinu sljubnice (fuge), pa je svakako dobro pročitati deklaraciju na pakiranju pločica. Nakon što se pločice polijepe, potrebno je proći dovoljno vremena da se ljepilo osuši prije nastvka radova. Za ovo je u pravilu dovoljno 24 do 72 sata ovisno prvenstveno o vremenskim prilikama. Dakle sljedeći korak kod podnih pločica je ljepljenje cokula. Cokul je gotovi komad pločice koji se lijepi vertikalno na zid da zatvori spoj poda i zida. Ponekad se inzistira na originalnom cokulu kojeg proizvođač pločica radi tipično za pojedinu vrstu ugrađenih pločica, a ponekad se cokuli rade na licu mjesta izrezivanjem od pločica. Visina cokula je u pravilu 8 cm ili manja. Treba naglasiti da se od jedne pločice može napraviti samo dva cokula bez obzira na dimenzije pa o tome treba voditi računa pri izračunu količine potrebnih pločica.Po potpunom sušenju, pristupa se popunjavanju sljubnica masama za fugiranje. Površina se očisti a plastični križići uklone.Pločice spremne za fugiranje
Masa za fugiranje je također prah koji se miješa s vodom prema uputama proizvođača. Punjenje fuga se izvodi gumenom gladilicom, a čišćenje i oblikovanje spužvastom. Po završetku fugiranja, portebno je pustiti da se ploha osuši, te je onda odprašiti, te oprati prije korištenja. Ovaj zadnji dio posla u pravilu ne obavljaju keramičari već vi.Rezultat bi trebao zadovoljavati i vas kao naručitelja posla, ali i keramičara kao izvođača. Na slici možete vidjeti kako izgleda završeni pod s pločicama dimenzija 90×15 cm, sljubnicom od 1.5 mm fugiranom masom trgovačkog naziva “Bahama” i cokulom rezanim od pločice.
Dnevni boravak - pločice

Share on FacebookShare on Google+Tweet about this on TwitterEmail this to someone

Pločice – osnovno

Predsoblje - podne pločocePločice se grubo mogu podijeliti u tri kategorije – keramičke, porculanske i staklene. Također je moguća podjela po obliku, po dimenzijskoj preciznosti izrade pa se može govoriti o “klasama preciznosti” koje obično imaju slovnu oznaku (AA, A, B, C, itd.), podjela po debljini pločice te podjela na kompaktne ili mozaik pločice, a moguća je podjela na pločice za vanjsku te pločice za unutarnju primjenu. Bilo koja od stavki određuje nabavnu cijenu. U pravilu su porculanske pločice skuplje od keramičkih, staklene od porculanskih, deblje od tanjih, veće od manjih, vanjske od unutarnjih, itd…

Pri kupnji pločica bilo bi dobro posavjetovati se sa keramičarom koji će ih postavljati. Iskusan keramičar vam može reći jesu li pločice koje ste naumili kupiti primjerene prostoru gdje će se postavljati. Majstor vam ne bi trebao davati estetske savjete, al’ svi drugi savjeti bi trebali biti dobrodošli. Poslušajte ga tada.

Nakon kupnje pločica potrebno je kupiti ljepilo za ugradnju. U svakom slučaju, bez obzira na podlogu, nastojte kupiti fleksibilno ljepilo. Ova ljepila su puno kvalitetnija od “običnih” što će garantirati dugotrajnost vaših novih pločica. I u ovom pogledu poslušajte savjet keramičara.

Masa za fugiranje je također nešto o čemu je potrebno voditi računa. Boju odredite sami (estetski detalj) ali odabir vrste materijala prepustite keramičaru. Ove mase se dijele osim po boji i po dozvoljenim širinama sljubnica, a mogu također biti fleksibilne pa i dvokomponentne.

Share on FacebookShare on Google+Tweet about this on TwitterEmail this to someone

Kamin

Vanjski kamin - pogled s boka

Primjer vanjskoga kamina. Ovdje smo obložili radnu ploču poliranim granitom.

Vanjski kamin - pogled sprijeda

Drvene podupore vidljive na slikama su privremene i miču se kad ljepilo korišteno za montažu kamenih elemenata osuši (cca. 24h).

Share on FacebookShare on Google+Tweet about this on TwitterEmail this to someone